Podrška

  • mobitel: (+385) 95 354 5556
  • skype: hemanthcro
  • 24/7 dostupno

Svjesna prehrana

Moje ime je Renata, godinama sam se vrtila u krugu prehrana-zdravlje-zadovoljsvo-krivnja- disciplina...

Samo nikad nisam odustala od prve misli, a to je da mogu biti zdrava, savršene težine, zadovoljna, lijepa... Misao koja mi se stalno ponavljala, bila je "resetiraj me"! Promijeni moj um, dekodiraj,.. šta god... svjesna da samo unutarnja preobrazba može donijeti trajne rezultate.

Tako sam i počela, jednostavnom spoznajom da su šećer i brašno otrov i lako ih izbacila iz jelovnika. Nakon nekoliko mjeseci, aha trenutak, da je živa hrana ta koja nam daje život, dok je ona koju tretiramo na temperaturi višoj od 40 stupnjeva mrtva i kao takva nam nije toliko korisna. I polako sam počela uvoditi sve više svježeg, sirovog povrća u svoju prehranu. Lagano, bez pritiska, otkrivala sam sve više novih okusa, a izbacivala bih sve namirnice koje su mi počele "smetati".

Nakon tri godine, moje se tijelo obnovilo, promijenilo, revitaliziralo i sa svojih nedavno navršenih 50 godina osjećam se izvrsno. Volim trčati, voziti bicikl, plesati, gibati se i, naravno, volim se odmarati i uzeti si vrijeme za sebe...

Kako već to ide, obitelj i prijatelji te pomalo ismijavaju kad odbiješ jesti kolače, ili slično, no nakon nekog vremena, kada vide da se ti osjećaš super, da odišeš vitalnošću, počinju  pitanja, traže te savjet...

Tako sam ja počela dijeliti svoje iskustvo sa prijateljima, ljudima koje susrećem, na radionicama... u Facebook grupi 'Svjesna prehrana'...

I "ozbiljno" počela trčati sa frendicom, koja je tražila partnera za trčanje. U tom druženju, pričala bih joj o svojima novim navikama, a ona bi se pomalo čudila odakle mi tolika energija od mojih "trava", bez puno "mesine"!

Naravno da je, nakon nekog vremena zamijenila jutarnji obrok smoothy-em, a nedavno smo provele nekoliko dana zajedno, ne bih li i ona uhvatila moj ritam prehrane.

Evo i njenog doživljaja:

---------------------------------------------------------------

Dragi svi,

ovo Vam pišem na zamolbu svoje prijateljice Renate s kojom ću provesti na moru 5 dana, s pomalo neobičnom svrhom. Zaista nikada nisam pisala blog, knjigu ili bilo što slično i nemam znanja ni iskustva za takvo što. Zato ću početi bez nekog uvoda I upoznavanja, već kako mi teče tijek misli....

Neki ljudi žele se osloboditi od cigareta, alkohola, opijata i slično, ali rijetko ćete čuti da se netko želi osloboditi od mesa! Ja sam se, evo odlučila, malo „skinuti“ s mesa.

Pritom nisam odlučila biti vegeterijanac, niti sam počela razmišljati “jadne životinje”! Ostala sam I dalje odlučna da ću ponekad pojesti meso, ali, ljudi dragi, ne treba ga jesti svaki dan! I to tri puta…

Ne znam se najesti bez mesa. Ujutro na tanjuru imam salamu, špek, hrenovke i sl., u podne šnicle ili pečenje, navečer salatu s mesom, uglavnom meso u svim mogućim varijantama.

Tijelo mi je počelo slati određene signale da stanem, osjećala sam se teško, tromo, puno puta napuhnuto... Unatoč signalima imam strah u sebi da se ne mogu najesti bez mesa. Kod mene su i variva završavala s kuhanim kranjskim kobasicama ili suhim rebricama.

Prije točno godinu i pol počela sam redovito (što znači minimum dva puta, a po mogućnosti i tri puta tjedno) trčati s Renatom po Maksimiru. Na taj način tijelo mi se je ljepše oblikovalo i izgubila sam trajno 3-4 kg, ali osjećaj težine od jedenja prevelike količine mesa, nažalost, ostao je prisutan.

Slušala sam Renatine savjete o zdravoj prehrani i za početak umjesto mesnog doručka uvela sam sokove i smoothie, a onda sam osjetila da nisam sama spremna mesni ručak povremeno zamijeniti zdravim ručkom, bez podrške osobe koja se tako već hrani.

Tako je pao plan za odlazak u Tribunj na par dana sa Renatom, kako bih stekla nove navike bez mesa na tanjuru. Osim stjecanja navike, trebala sam se riješiti straha da ću biti gladna, a najvažnije da neću moći funkcionirati u mentalnom smislu jer obavljam vrlo odgovoran posao. I tako smo krenule...

Prvi dan nam je započeo kupnjom voća i povrća provjerene kvalitete u Zagrebu kod Renatine kumice. Doručak je bio banana, voće, voda, orasi i bademi u automobilu.

Po dolasku u Tribunj Renata je pripremila prekrasnu zdjelu svježeg domaćeg paradajza, krastavaca, luka, kopra i peršina sa malo limunovog soka i maslinovog ulja, domaći krekeri iz dehidratora od puno različitih vrsta sjemenki i namaz od svježeg sira s nekim zelenim povrćem unutra.

Pojela sam sve i nisam odmah osjećala sitost, ali kroz petnaestak minuta, nisam osjećala glad i nisam osjećala težinu, niti nadutost.

Za večeru smo se najele prefinih trešanja.

Drugi dan

Doručak -  svježe iscijeđeni sokovi u sokovniku koji funkcionira na principu hladne preše, potom trčanje od par kilometara u ranu zoru, dok svi spavaju i kad je morski zrak posebno mirišljav od svih mogućih biljnih vrsta koje su u punom cvatu.

Po povratku s trčanja na redu je bilo par šnita mladog paškog sira sa svježim rotkvicama, paprikom, krastavcima.

Nakon toga uslijedilo je plivanje u moru koje je još uvijek osvježavajuće i kupaju se samo hrabri (5. mjesec)

Za ručak smo pripremile pirjane zelene mahune na luku, maslinovom ulju sa češnjakom I velikom zdjelom salate.

Ovo sve nabrajam i pišem kako bi se i sama po povratku podsjetila što sam jela, a najiskrenije nisam bila gladna i bilo mi je dosta i bez mog mesa.

Treći dan

Živa sam! Počinje moj treći dan bez mesa i to je ravno čudu, kad je u pitanju moj način prehrane.

Danas smo isplanirale malo sadnje ružmarina, jasmina i lavande oko prekrasne kuće u kojoj boravimo, prvi red do mora, mir i tišina..., jer turisti još nisu stigli. Plaža je samo naša!

Doručak je bio fini sok od mlade cikle, mrkve, naranče, lišća mlade cikle, mlade koprive  i vjerujte mi, svašta nešto iz Renatine čarobne kutijice, a nakon malo fizičkog rada ručale smo prekrasan kruh od sjemenki koji nam je Renata ispekla s puno ljubavi, velika zdjela salate i jaja na oko.

Sad mi se već polako vraća vjera da mogu preživjeti i bez mesa i normalno funkcionirati u mentalnom i fizičkom smislu. Moji kolege s posla zovu me i na odmor da im odradim koji žurni zadatak, pa sam isprobala i ovaj mentalni dio. Moj neobjašnjiv strah da ću ostati gladna uzmiče pred još jednim mojim novim korakom prema zdravijem načinu života i prehrane.

Za večeru pile smo ponovno puno svježeg soka od breskvica, naranči, jabuka,  povrća i grickale sjemenke badema i indijskih oraščića.

Prije večere prošetale i proplaninarile smo kojih 5-7 km, nismo mjerile ali pristojno smo se umorile, danas ujutro nismo trčale jer je kiša neumorno padala.

Četvrti dan

Najvažniji podatak dana je da mi trbuh nije napuhan da si nisam teška, iako smo sinoć sa susjedom popile malo alkohola. Da, I to je dozvoljeno.  Popila sam 1 dcl finog Plavca malog.

Jutros nakon doručka (nije bio sok, već smoothie). Razlika je u strukturi, blendaju se svi sastojci i ostaju vlakna,  malo je gušći i duže si sit. Dodale smo malo proteina u prahu i to je bilo fino, ja sam u to stavila i dvije žlice ječma, ali može I bez toga, kako vam paše. Trebao nam je dobar doručak zbog isplaniranog jačeg treninga trčanja.

Nakon trčanja uslijedila je fina kava, sad ju pijem bez šećera i super mi je. U početku to nisam mogla zamisliti... Naravno, svatko će pronaći kavu koja mu najviše paše bez šećera. Okus kave bez šećera potpuno je drugačiji, rekla bih potpuniji, ne trebaju ti tri kave za razbuđivanje, dovoljna ti je jedna.

Po povratku narezale smo si malo mladog paškog sira i rotkvica i vesele krenule na plažu.

Dok Renata zalijeva biljčice koje smo posadile, ja pišem svoja iskustva, a ako bude samo jednoj osobi od koristi, već smo učinile puno, jer meni je samo jedna osoba trebala da skinem kile, popravim zdravlje, osjećam se bolje i na kraju kako izgleda smanjim mesne obroke.

Za kasni ručak danas je bila salata od tune s puno povrća i proso kao prilog. 

Peti dan

Danas je naš zadnji dan druženja, sad sam već potpuno sigurna da mogu sama nastaviti spremati redovne obroke u Zagrebu bez mesa i tako olakšati  “posao” svom organizmu. Sretna sam jer je moj bezrazložan strah otpao i sretna sam da sam upoznala Renatu, s kojom je suživot ovih pet dana bio ugodan i bez stresa. “ Sve možemo i ništa ne moramo” - rekla bih da je bio moto ovog ljetovanja J

Doručak je bio klasika, a na ručak idemo u restoran na  ribu i puno salate, pa put za Zagreb, naravno uz koju voćku putem.

Toplo Vam preporučam da odvojite vrijeme za sebe,  nazovete Renatu i uz njenu podršku i pomoć lakše dođete do nekog svog cilja koji je vezan uz promjenu načina prehrane, fizičkih aktivnosti, duhovnog promišljanja, ili, rekla bih, svega toga pomalo smiksano u jedan fini smoothie.

Lijepi pozdrav svima od jedne Marijane.

p.s.

ukoliko je nekome bitan podatak, na kraju ovih pet dana bila sam lakša za 2 kg, a sa punih 47 godina kilograme nije lako gubiti.

One thought on “Svjesna prehrana”

Leave a Reply